Stigao sam u Kathmandu.
Sve je isto kao pre godinu dana, samo je gužva veća.
U putu je sve bilo OK. Letovi su bili tačni u minut. Naša agencija KG Prestige mi je odlično povezala, ali i Quatar airvaise je stvarno vrhunski. Čak su i stvari stigle. Jer to ume da bude velika muka kada se posle tri promene aviona izgubi sva oprema, a da se kupi nova za Everest nije baš malo.
Bhim Paudel me je čekao na aerodromu; obavezni venac nekog žutog cveća, kao i flasa vode, da se okrepiš. Odvezao me do Hotela Vajra. Za uslove ove zemlje to je sami vrh.
Čuo sam da moja ekipa broji 7 članova, 9 serpasa, jer je jedan lik platio tri šerpasa da ga izvedu na vrh. Ova agencija organizuje nekoliko ekipa, pa idu i neki englezi kao druga grupa. Idu i tri crnogorca: Bleka, Slagi i Djoko, takođe u organizaciji ove moje agencije. Drago mi je zbog toga. Prošle godine smo svi zajedno došli do 1000m od vrha Everesta i naravno hteli da poludimo. Sada razmišljam kako sam presao 10-ak hiljada kilometara dovde i jos treba 600-700km dalje, samo zbog tih 1000m koje mi je ostalo. Ali covek je čudo.
Došao sam prvi, i ne bih bio Čele kada ne bih tacno i pre svih došao na vreme. Javljacu se i narednih dana. Biće reči i o ekipi koja pridolazi u naredna dva dana.