31. Mart 2014.
Stigli smo avionom u Tumlitar. Lučno Indiana Jons sletanje.
Sada idemo džipom u Num 1800m.
Pošto znam put vodim Mr Innigo iz Španije Mss Naoko iz Tokija.
Sve je OK
Месец: март 2014.
Makalu 2014 – Kathmandu – again
30. Mart 2014.
Juče sam stigao u Kathmandu.
Krenuo sam u petak 28. u 16h 30 a stigao sutradan u isto vreme (i nije preko Sveta)
Vozio me je Etihad; video sam spotove o Srbiji- od Abu Dabhia do Nepala. (a mi sve nešto sumnjamo) oni kažu: to su naši partneri „Air Sebia“
Stvari su uredno stigle; Pemba me je čekao na Tribhuvan aerodromu; smestio sam se u hotel Norbu Linka u Thamelu
Uveče su stigla i dva bureta sa opremom koja me je čekala u Mingma’s magacinu.
Danas sam zanovio deo opreme: nove perjane pantalone; čeona lampa se pokvarila; zamenio čizme za pola broja veće; kupio orahe za BC…
U 17h je dolazila Billy da me prijavi kao ekspediciju. Posto sam sam iz Srbije mogu je nazvati po sebi; nazvao sam je „Dr Dragon expedition Serbia“ (ovde me mahom zovu Dragon – zmaj; popularan lik u njihovoj mitologiji) …
Pitao sam za Miss Holly – g-dju koja je ranije vodila evidenciju o Himalajskim ekspedicijama. Kaže da je dobro, da ima 90god, još radi,\; dosta je umorna ali u glavi bistra.
Završio sam pakovanje: dva bureta idu pravo u Num, odatle helio u BC; ranac samnom; transportna vreća sa opremom za spavanje; nju nose porteri. Sve sam završio ( a nema 24h kako sam ovde došao)
To mi je oprema za celu ekspediciju. Ako covek nešto zaboravi, neku sitnicu, recimo grickalicu, to je onda problem, jer tamo nema gde da kupiš…
Ekipa je delom poznata, delom ima novih likova iz Japana, Kine, Kanade… ukupno 35. Veliki tim za takvu planinu.
Kathmandu se sporo menja. I dalje je gužva i neopisivi haos na ulicama, samo što sada po malo trube i nerviraju se kad stane saobracaj. Ranije su u „nirvani“ cekali da se raskrci.
U ime ekipe sam išao u Minsitarstvo Turizma – sa Mingmom. Primio nas je neki boss – shef za davanje penjačkih dozvola – neki pomoćnik; dao mi vizit kartu i rekao „Ako mi nesto treba da mu se javim“
Danas je festival – konjičke trke… hiljade ljudi koje dokono čekaju dogadjaj i žure u prazan hipodrom u centru grada.
Ručao sam supu od povrća i pirinač sa povrćem i jajetom preko (video sam kako dovoze meso na riksi, tamo gde stoje noge)
Kupio sam Nepalški broj telefona, jer me celo jutro zovu pacijenti i zakazuju preglede.
Ove godine imam i satelitski telefon pa cu se javljati SMS-om.
Spreman sam za Start. Popio sam Everest beer 650ml i sada ću na spavanje. Ovde posle 22h ni kafane ne rade.
Ujutru u 8h 30 letimo na istok Nepala u Tumlintar.
Ekspedicije su interesantne, dinamične, pune adrenalina, neizvesnosti (drugačije od industrijskog turizma)
Mnogo Vas pozdravljam
Čele