Karakorum 2012 – Odustao sam!

Vratio sam se kuci !
Dragi prijatelji, hvala Vam na podrskama koje ste mi davali tokom ekspedicije.
Hvala svim prijateljima koji su mi pomagali u pripremi ekspedicije.

Nije mi se dalo da popnem K2. Mnogo mi je zao zbog toga.

Poslušajte muziku Stratovarius, Coming home – Ekspedicijska himna. Muzika je izvrsna !

To je osecaj posle dva meseca ekspedicije i mesec dana penjanja K2.

I wake up in the morning
So far away from home
Trying to make it through the day
Many miles are between us
I’m sending my love
From this payphone
Through the storms we’ve wandered
Many mountains we have climbed
But all the bad times are behind
The road is free – I’m coming home
Without you I am like
A ship without its sails
Calling the wind to save me
I’d climb the highest mountain
I’d cross the seven seas
Just to see you smile again
All the trust that was built along the years
Is coming back to stay
I know, just look ahead
The road is free – I’m coming home
With every stem I’m closer to home
When I’m back you won’t be alone
Soon I’ll see the familiar door before my eyes
And you
Through the storms we’ve wandered
Many mountains we have climbed
All the bad times are behind
The road is, the road is free, and I’m coming home

Nisam popeo K2 !
Tuzan sam. Imao sam izvanrednu priliku.
Odlican tim. 15. vrhunskih serpasa. (Nekoliko ih je vec bilo na K2)
11 izvrsnih penjaca Kine, Koreje, Irana, Turske… 26 penjaca za vrh.
Svi imaju Everest i po nekoliko puta. Seven summits… mnoge vrhove preko 8000m
Izvanredna oprema – 6000m penjackog uzeta…
Oprema ekspedicije na vrhunskom nivou – visoko budzetna ekspedicija.

K2 nije popet poslednje 4 godine. Posle neserece 2008. niko ga nije popeo.
A onda u jednom danu 23 ljudi je bilo na vrhu – moj tim.

Zasto nisam popeo K2.

7-8 dana pre zavrsnog uspona skliznuo sam preko grebena na povratku iz C1 – na oko 5900. Naglo koceci kramponima desna noga mi se podvila a ligamenti se nategli u spoljnom delu kolen. Ukocio sam posle 2-3m, izvukao se uzetom. Bol je bio stalan; budio me nocu. (I sada me boli)
Narednih 7-8 dana sam odmarao stedeci tu nogu, ocekujuci da bol prodje.
Onda je krenuo zavrsni uspon.
Bilo je puno dileme da li je to pravi momenat. Vreme je bilo lose. Prognoza je govorila da ce posle dva dana biti bolje vreme.
Mister Yung je krenuo prvi, jedno popodne, predvece.
Sutradan ujutru su krenula druga dva kineza, Chin Cuao i Dzef.
Popodne su otisli njihovi serpasi.
Treceg dana se razvedrilo. Rano ujutru, oko 05h krenuli su svi.
Ja sam i dalje razmisljao. (?!)
Krenuo sam oko 11h – poslednji.
Isao sam polako stedeci bolno koleno.
Imao sam i ranu na podkolenici, otok stopala. Bolelo me je puno.
Nisam smeo da pijem lekove protiv bolova jer je nesigurno kako to deluje na velikoj visini. Uostalom analgetici nisu dozvoljeni u sportu.

Posle dva dana svi su vec bili u C3 a ja u C2.
Trecega dana ujutru sam shvatio da ih ne mogu stici, jer je te veceri bio zavrsni uspon na Vrh.
Moja noga – zbog koje sam odustao. Vise me je uplasio otok clanka, jer u stegnutoj cizmi to smanjuje cirkulaciju i moze dovesti do promrzlina. Kada su serpasi videli moje povrede, rekli su: No possible summit. Jasna stvar. Nema dileme. To se desilo i to je to. Nazad.

Agencija koja nas je podržavala u Pakistanu je agencija veoma poznatog alpiniste Pakistana Nazir Sabira, koji je popeo K2 1991. god. Poslednjih 15-ak god ima agenciju koja organizuje trekinge i ekspedicije u Pakistanu. Izvanredno su profesionalni. Njihovi kontakti su:
info@nazirsabir.com nazir@comsats.net.pk www.nazirsabir.com

Mnogo mi je zao što nisam popeo K2. Nije mi se dalo. Ali ipak, realno, imao sam dve povrede.
Koleno me i sada brine, skoro 4 nedelje posle povrede.

Uspeh i neuspeh. Smatramo ih suprotnostima, ali zapravo to nisu. Oni su saputnici – junak i njegov pomoćnik
Lorens Sheims (US pisac 1952)

Uspeh je samo pitanje sreće. Pitajte bilo koji neuspeh.
Erl Wilson (US glumac 1952)

Jos jednom Vam se svima zahvaljujem na pracenju ekspedicije i lepim recima koje ste mi upucivali.

Mnogo Vas sve pozdravljam.

30. Jul 2012.
Odustao sam!

Pre tri dana se razvedrilo. Prognoza je rekla na tri dana.
Svi smo pošli ka vrhu, ali ja nisma mogao da izdržim taj tempo.
Odustao sam trećeg dana. Popeti K2 za tri dana!? (treba se i vratiti).

K2 ima kratke intervale lepog vremena, samo po 3-5 dana.

I da se ne pravdam više… odustao sam na K2.

Čele

Share this:

Karakorum 2012 – pada sneg u BC

25.Jul 2012.
Sve je gore. Pada sneg u BC.
Hladno je. Šerpasi su išli samo do C1 , dalje nije moglo.
I tu ima manjih lavina.

Ove godine ni jedan vrh u Pakistanu nije popet.

Juče je na obližnjem Gzvanshi 8068m u lavini bilo 6 mrtvih.

Možda se K2 ove godine ne može popeti; možda treba odustati.

Dobro je što smo svi dobro.

Pozdrav
Čele

Share this:

Karakorum 2012 – Dan uspona se primiče

22. Jul 2012.
Dan uspona se primiče. Atmosfera se menja. Koncentracija na vrh počinje.
Neki su se ućutali, izdvajaju se, slušaju muziku. Neki gledaju slike dece.
Ponavlja se pesma „I’m coming home“.

Ja sedim kraj puđe, zajedničkog molitvenika i zurim u led, stene, vrh, u kovitlanje vetrova i oblaka 3600m iznad moje glave.

Čele

Share this:

Karakorum 2012 – BC

18. Jul 2012.
Šerpasi su otišli da naprave C3, ali loše je vreme.
Uživam u kampu gustirajući skupocene kineske čajeve od 200$, slušajući kako oni ustaju kad pričaju naglašavaju reči, gestikuliraju, kao da su na sceni kineskog pozorišta.

Onda su se pojavila dva slovenca!
Znaju me preko Simone Pogač. Ima ih 7 u BC Broad peak.

Čele

Share this:

Karakorum 2012 – Do C2 i nazad

16. Jul 2012.
U petak 13. sam sa Pasangom otišao u C1 da prenoćim i prilagodim se visini.
Onda je subota 14. jul bio lep dan pa smo otišli u C2 6700m.
Štaza je sve strmija, sve teža kako se ide gore; kamenita, sa tesnim kuloarima po 15-20m visokim.
Onda je popodne počeo sneg, snažan vetar. Prostor je mali, šatori su na steni.
Posle druge vetrovite noći u C2, Dawa je naredio da sidjem u BC. Gazili smo 60-80cm snega.
Plašio sam se lavine.

Mnogo vas pozdravljam
Čele

Share this: