ZAŠTO MISLIM DA DRAGAN JAĆIMOVIĆ NIJE POPEO EVEREST
Penjanje velikih planina je opasno po život, uložite mnogo energije, mnogo vremena i mnogo novaca, a onda neko dođe i sve to izlaže, falsifikuje, pokupi korist kao da je istina i traži da mu verujemo i da tako i dalje bude.
Ja mislim drugačije.
Pre nekoliko godina sam razgovarao sa njegovim šerpasom Pasang Davom, i kada sam pomenuo njegov uspon na Everest, on je zavrteo glavom nekoliko puta, nakrivo se nasmešio i rekao: To nije sigurno.
Onda sam o tom rezmišljao. Kockice su se lagano slagale.
On nema dokaz sa vrha – nema sliku koja to dokazuje. Na njegovoj slici i na njegovom snimku ništa se ne vidi, samo sunčano nebo.
Njegova opravdanje što nema slike sa vrha je da je tada bilo oblačno vreme; a na slici se vidi vedro bledo plavo nebo. (?!)
Međutim to nije nebo na 8000m. Na 8000m nebo je tamno modro, a ne onako vrlo bledo, kao ovde u nizini. Ona slika nije napravljena na Himalajima, već negde drugde.
Na njegovoj slici se vidi kao neki led na bradi; kada se uveliča više liči na štirak.
Popeo sam vrh, video ljude koji su bez kiseonika popeli i niko nije imao onako nešto na brkovima.
Zatim, svako ko popne bilo koji vrh ima seriju od bar 10-20 slika, a ne samo jednu na kojoj se ništa ne vidi.
On nema nikakve slike sa završnog uspona na Everest, nema svedoke, nema nikoga i ništa što bi to potvrdilo; samo priča, koja je menjala verzije i rasla u „urbanu legendu“.
Navodno tada na vrhu nije bilo nikoga. To je takođe nemoguće, jer se na vrh Everesta izlazi u ranim jutarnjim satima i mora da bude još neko.
Takav vrh se ne penje sam.
On sam kaže da je na „vrhu“ video kolonu budističkih monaha, što jasno govori o suženju svesti i halucinaciji čoveka u hipoksiji.
(Možda je došao do Južnog vrha, ali do vrha Everesta nije mogao)
Sada obeležava 26. Maj kao dan uspona, a u izveštaju Nepalskog ministarstva stoji da je ekipa Henrija Todda popela 24. Maja. (?!) Ali neki Amerikanac, a ne on.
Sa njim niko nije bio na vrhu.(?!) Svi su odustali, a on je navodno sam krenuo gore. Ako šerpas odustane, odustaješ i ti. Verovatno je produžio još 100-200m, vratio se i rekao da je bio na vrhu.
Zašto su odustali crnogorci 1996. na 60m od vrha?!
Popeti Everest bez igde ikoga, sam, bez kiseonika, nije moguće; jedino u mašti.
Njegova satnica i opis kada je krenuo, kada je bio na vrhu, kada se vratio na Južno sedlo i u C3 – po reakciji šerpasa je nemoguća ni sa kiseonikom, a kamoli bez kiseonika.
Pričao sam im kako je on navodno popeo Everest; šerpasi su jednoglasno rekli – No possible. (!!)
Na tu njegovu priču kako je popeo Everest, u Nepalu se smeju i oni što ga znaju.
Njegova veza sa Henrijem Toddom je komercijalne prirode. Henri Todd je u vezi sa miss Hawley, koja pravi hroniku uspona na Everest. Njegovo ime je pre 2-3 godine naknadno stavljeno.
ovo je Miss Elizabeth Hawley (1924) novinar, hroničar. slika 2016 – Ona „sakuplja“ „podatke“ o usponima na 8000 i izdaje svoj CD po ceni 100$ – Potpuno nezvaničan i nerelevantan izvor podataka, koju Jaćimović navodi kao zvaničnu potvrdu svog uspona. Ona nikada nije bila ni u EBC.
U originalnoj knjizi uspona Ministarstva Turizma Nepala nije registrovan.
Njegova priča je priča za sponzore posle neuspeha, da ne bi vraćao pare prema ugovoru. Ako vidimo ko mu je bio sponzor jasno je da nije smeo na oči da mu se pojavi bez vrha.
Kada se vratio u zemlju taj njegov navodno uspon jedva da je bio obeležen, samo kao mala vest. Tek posle godinu dve počela je priča kako je on „prvi srbin koji je popeo Everest“.
Neka pokaže sertifikat
Svako ko popne vrh preko 8000 m dobije diplomu sa slikom i potpisom Ministra turizma Nepala
Tu laž je maksimalno unovčio, a bez dokaza da je stvarno bio na vrhu – samo na časnu reč.
Mnogo je to sve šuplje da bi smo verovali.
(Meni za mišljenje trebaju činjenice a ne priče).
On je čovek koji hvali sebe u prvom minutu razgovora.
Video sam puno puta kako pravi neke filmske trikove, recimo snima se u Bazi a kaže: Evo mi smo u C1…
On nema ni početni kurs za vodiče planinare a kamoli UIAA zvanje i licencu da vodi ekspedicije.
U vreme tog navodnog uspona, taj gospodin nije bio član Planinarskog Saveza Srbije, nego pripadnik JNA i išao je kao predstavnik vojske, bez ikakve veze sa PSS. U to vreme beneficije i privilegije je dobijao od armije. Kada je sve od vojske iskoristio, prebacio se u PSS, gde je sada neki funkcioner koji privatni nelegalni turizam radi u okviru PSSa.
U amaterskom sportu se treba boriti protiv takvih uljeza.
Mislim da ni hiljadu puta izgovorena laž ne sme postati istina, a da vreme ne sme da izbledi tragove.
Voleo bih da se o ovome organizuje sastanak i suočenje na dokazima.
(nisam sve rekao; neke argumente čuvam za eventualnu arbitražu)
PSS bi trebalo o ovome da zatraži pismenu informaciju od Ministarstva turizma i civilne avijacije Nepala.
U dva navrata je preko prijatelja trežio da se nađemo, dogovorimo i da mi isplati (nešto) da bih skinuo sa sajta. Moje namere nisu šićarske nego etičke. Falsifikovanje je kažnjivo.
I sada treking prikazuje kao ekspediciju (ekspedicije se posebno registruju – plaća se dozvola i dobija sertifikat uspona)
„Najveći srpski alpinista“ (koji nije popeo takoreći ništa…)
Čeliković Dragan